utorak, 22.08.2006.
TOTALNO LUDILO...
Evo odlučih napisati još jedan post prije maturalca…kojeg jedva čekam, makar sam zbog njega u totalnom kaosu…ne znam koji kofer nosit, koje cipele, robu, pa onda hoću li nešto zaboravit, zakasniti…ma u totalnoj sam šizi 
!! I ne znam kad krećem, u onom glupom planu piše samo da se polazi u večernjim satima, VEČERNJIM SATIMA!!! Oni nisu zdravi… Ma znam ja da će biti sve OK, al moram malo paničariti, ja ne bih bila ja kad ne bi malo i toga bilo…
Sada kad ne razmišljam crno i kad sam u Lovincu, nećete vjerovat, fale mi Kaštela!!! Znam, znam nisam normalna, u prošlom postu sam se žalila na cijelo ljeto, a sad mi fali…jakooo!!! Tek sad shvaćam i tako mi je žao što se više nisam kupala, al kad ti je more pred nosom misliš da imaš vremena za sve, a onda dođe kraj i tek onda shvatiš što si propustio i dođe ti da se upucaš…
Ustvari bilo je skroz dobro, po cijele dane bila sam s prijama (koje puno volim i pozdravljam 
), na „kavama“, u Splitu, pa malo u Trogiru…ma glavno je da smo bile cijelo vrijeme zajedno (osim kad nas je Željka odje…. I otišla sa starcima brodom)! E i ne smijem zaboraviti koncert Prljavaca koji su bili fenomenalni, bilo je stvarno nezaboravno…onda patuljke, spidermane, spasiteljicu…
Fakat se nemam šta žalit!!! I još me čeka Espanja
;) Puno hvala curama što su trpile moje promjenjivo raspoloženje, moje često bezrazložno cmizdrenje, moje patuljke u boci, spidermane na kuli…Nemojte mi ništa zamjeriti (guranje na zid na koji ja Zdenka mogla pasti i slomiti nos, nogu, ruku…) Jedva čekam da ih opet vidim…već mi fale a vidila sam ih prije dan…
Evo još par slikica
- 15:44 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
utorak, 15.08.2006.
Evo me...
Ziva sam...ne brinite...samo sam cilo lito na moru i nemem tu komp pa nisam mogla pisat. Napokon dosla mama sa lap topom pa mogu vam javit sto ima u mom savrsenom zivotu! Pa da se malo osvrnem na ovo ljeto...koje definitivno nije ispalo kako sam zeljela, kako smo planirali...Ovo ljeto je trebalo biti savrseno jer je zadnje koje je bezbrizno, sljedece je koma zbog mature, faksa, blabla... No da se ja vratim na ljeto...prije nego što je škola zvršila obećala sam sama sebi da ovaj put mora bit drugačije, a naravno ove koze s mora su se slozile sa mnom i tako smo pocele planirat...cesta putovanja na otoke, pusti izlasci, glupiranja ...nista od toga!! Ja ovaj put stvarno nisam kriva, stovise trudila sam se, jako, mozda previse!! Sve sto predlozim nikom se neda, sve ispadne naopako, moje ideje su im glupe i retardirane, zapravo, ma osjecam se kao da me nitko nije niti slusao, svi su u nekom svom svijetu, ova moja prija mi je cudnija nego ikad i neznam koji joj je i kako joj pomoci a stvarno bi to htjela...tako da na kraju kao da sam zidovima sve predlagala...
Jedino sam kriva zbog toga sto sam se previse nadala...U nekim trenutcima bi vise voljela da sam ostala u Lovincu...Tko sam razocarana svime, osjecam se nekako beskorisno, ova dva mjeseca su mi tako prosla a nista nisam ostvarila...jednostavno kradem Bogu dane...
Nije sve tako crno, kupale smo se mi i izlazile...jesmo samo to nije to, nismo do kraja ostvarile sve sto smo htjele...Zapravo kad razmislim nije meni bilo dosadno al samo nismo iskoristile to sto su nam Splt i Trogir 15 min od kuce... Znam da ce se zbog ovog posta neki ljudi ljutit al morala sam to izbaciti iz sebe. Necu vise nikoga zamarat svojim problemima, ionako cu sutra vjerovatno mislit kako mi je ovo ljeto bilo zakon... Trenutno sam u takvom raspolozenju da mi je sve crno.
I jos nesto, nemogu docekat vise maturalac, kako ce nam bit dobro!! I jedva cekam da vidim sve ljude iz razreda, svi mi fale...i razlog zbog cega im se nisam javljala je taj sto sam izgubila mobitel a s njim i njihove brojeve!! Budite mi svi pozdravljeni...
Slike s jedinog puta na Brac:
Zeljka i Zdenka
Klara, Jope i Zeljka
- 15:01 -
petak, 09.06.2006.
TRENUTAK...
Ponekad, kad ste daleko od svega, daleko od misli, daleko od osjećaja, dogodi se trenutak kada vam neka mala, nebitna sitnica ponovo pokaže ono što se negdje spremili u neku ladicu u svojoj glavi. A bitno je to što je u ladici… bitno je, samo ste smetnuli s uma. Znate da je tu, ali ste nekako pomislili da je to dovoljno samo ponekad izvaditi iz ladice. I onda se dogodi tako glupa sitnica poput nekog filma u kojem prepoznate ono što čuvate u ladici. I shvatite svu vašu ludost što ste uopće pokušali spremiti osjećaje. Jer ne mogu se spremiti… ne možete se udaljiti od njih… i to je zapravo kako treba biti.
U trenucima kada nam se čini da je sve pod kontrolom, događaju nam se stvari koje nam nenadano izmjene život. Ostavljaju neizbrisive tragove…
Bližnji nam pokušavaju pomoći i ostaju bespomoćni. Tok događaja je nepromjenjiv i ne možemo ga ignorirati. Za nas koji prolazimo kroz takva iskustva jedini odgovor je život ispunjen vjerom i saznanjem da su pravi ljudi tu kada ih zatrebamo. Takve ljude, ljude koji nas znaju saslušati, trebamo štititi, jer oni su ti koji nam pomažu da preživimo...
- 15:49 -
petak, 02.06.2006.
Čudno...ali baš onako kako treba
Danas je neki čudan dan. Danas je jedan od onih dana kada idete ulicom i osjećate se potpuno odvojeni od svijeta. Kad imate osjećaj da je sve oko vas usporeno, a vi pripadate nekom sasvim drugom filmu. Danas je jedan od onih dana kad se možete pogledati u ogledalo i svoj odraz promatrati očima stranca. Svima se to dogodilo jednom... dan kad se osjećate čudno. Al ne mislim pri tom na one osjećaje koji su dio vas, kao na primjer osjećaji prema osobama koje volite. Mislim na one neke lude osjećaje koje ne možete definirati... i jednostavno se osjećate čudno.
Danas sam osjetila opet da sam draga Bogu. Jel vjerujete vi u Boga? Ja vjerujem. Znate onaj osjećaj kad shvatite da, ipak taj VAŠ Bog u kojeg vjerujete, unatoč svemu vas voli. Danas sam to osjetila. Volim taj osjećaj. Onda namignem Bogu i ispričam mu vic. On se nasmije i namigne mi nazad.
Baš je dobro biti prijatelj s Bogom.
"Nakon svoje smrti, čovjek je došao pred Boga i on mu odluči pokazati njegov životni put. I pokaže mu Bog veliku kartu koja je prikazivala sve životne situacije. Od jedne do druge situacije, vodile su stope. Svuda su bile stope dviju osoba. I pokaže mu Bog na te stope i kaže:
- Ovo je tvoj životni put.
A čovjek ga upita: - A čije su još ovo stope koje idu uz moje?
Bog mu reče: - To sam ja išao kraj tebe i pokazivao ti put.
Odjednom čovjek vidi da su na nekim mjestima samo jedne stope, pa upita: - A zašto su ovdje samo jedne stope?
Bog odgovori: - To su bili tvoji najteži trenuci u životu.
Čovjek razočarano: - Pa kako si me mogao napustiti u najtežim trenucima?
A Bog mu reče: - Nisam ja tebe tada napustio. Ja sam te nosio. "
I na kraju ovog posta moram spomenuti svog brata koji je napokon ispravio matematiku, presretna sam radi njega!!(makar mu se i nije smijelo dogoditi da zadnje dane ispravlja jedinice...al dobro, sto je tu je)
- 20:53 -
nedjelja, 28.05.2006.
Ljetni post...
Pošto se bliže ljeto, evo jedan ljetni post:
Još jednom. Zamahnut ću još jednom… Osjećam vodu oko sebe. Ronim. Potpuno sam okružena vodom. Čuju se nejasni zvukovi koji dolaze iz drugog svijeta. Potpuno sam mirna. Otvaram oči. Mutna svjetlost nalazi se oko mene. Zamahujem rukama, osjećam vodu kako mi prelazi kroz prste. Cijela se istežem. Osjećam kako mi kosa lebdi u tom predivnom svijetu. Izranjam. Napetost u plućima popušta prvim udisajem. Ponovno osjećam težinu kose na svom licu. Lagano mašem rukama i nogama da se održim na površini. Milujem more. Onda, zamah jednom rukom, zamah drugom… Osjećam kako se protežem do maksimuma. Polako plivam uživajući u svakom trenutku. Okružuje me voda, tamna, bez dna. Hvatam željezne ljestve. Ali nisam tužna. Izlazim van. Nije lako. Osjećam da me more želi, ali ja svejedno izlazim. Stojim na molu i upirem pogled prema moru. Dokle pogled seže, plava milina, tu i tamo prošarana bijelim jedrima. S jedne strane u daljini, nazire se kopno. Izgleda tako nestvarno. Blijedo i sivo. Vratim pogled na more blizu mene. Uzmem zalet, uzmem zraka, odrazim se i skočim. Odjednom se ponovno nalazim u hladnom moru. Dotičem dno vrškom prstiju. Odguravam more i ostavljam ga ispod sebe dok napokon ne izronim na površini. Velik udisaj. Otme mi se smiješak sa usana. Ponovno plivam, ronim, opružujem se sva. Izlazim. Sad mi je voda do vrata. Još korak, do prstiju ruke. Još korak, do kukova. Još korak, do koljena i napokon do gležnjeva. Ovdje se malo zaustavljam. More me gura van. Je li ljuto što ga ostavljam? Još malo ostajem stajati u moru, a zatim sjednem. More me nemilosrdno gura, prebacuje nazat, pa ponovno vuče. Sjedim malo, borim se s morem. Primjećujem, nešto se točkasto skuplja oko mene. Malo bolji pogled govori mi da su to sićušne ribice. Laganim, nježnim dodirom vode iznad njih, one se raspršuju. I ponovno okupe, sada u većem broju. Nasmiješim se. Kao da pripremaju napad na mene. Ne krivim ih. Ja sam uljez u njihovom svijetu. Imaju pravo. Dižem se i izlazim. Sjedam na ručnik i puštam se suncu da učini svoje. Predivno je…
- 13:17 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
srijeda, 17.05.2006.
Ljepota zene
Jednom prilikom, novinari su zamolili Audrey Hepbern da podjeli svoje savjete za ljepotu žene. Evo što je rekla:
Za atraktivne usne, govorite ljubazno.
Za divne oči, pronađite i gledajte ono što je dobro u ljudima.
Za dobru liniju, dijelite hranu sa gladnima
Za lijepu kosu, dozvolite djeci da provlače svoje prste jednom dnevno kroz nju.
Za dobro držanje, hodajte sa znanjem da nikada niste sami.
Ljudi, čak više nego stvari, trebaju obnavljanje, oživljavanje, potvrđivanje, prosuđivanje; nikada ne odbacujte nikoga.
Upamtite, ukoliko vam ikada treba pomoć, naći će te je na krajevima svake od vaših ruku. Kako odrastate, otkriti će te da imate dvije ruke: jednu da pomognete sebi, a drugu da pomognete drugima.
Ljepota žene nije u odjeći koju nosi, njenoj figuri ili frizuri. Ljepota žene se ogleda u njenim očima, jer su ona vrata njenog srca, mjesto gdje ljubav počiva.
Ljepota žene nije u njenoj vanjštini, nego se prava ljepota žene očituje u njenoj duši. To je pažnja koju ona nesebično pruža, ljubav koju ona pokazuje.
Ljepota žene se povećava kako godine prolaze.
- 18:28 -
Komentari (23) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 08.05.2006.
Gost...
Došao je...
došao je kroz krhotine razbijenog ogledala...
iz morskih dubina skrivene Atlantide...
hodajući niz dugu,
dok je nebo plakalo svojim nježnim suzama...
došao je...
došao je iz zabranjenog sna,
nekih priča o jednorogu i sirenama...
uz plavičasti dim cigarete
koji je ispunjavao moj svijet
poput magle sjećanja...
dok sam ispirala suzama
krhotine ljubavi...
- 20:11 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
nedjelja, 07.05.2006.
Slavna cetvorka...
Odlucih napisati opis moje slavne cetvorke… Nadam se da se Marta nece ljutit sto je “kopiram“ !! Pa evo, ovo su moja mala cetiri andjela koja me cuvaju od kamatara:
Zeljka: tu curu poznam od kada znam za sebe…s njom sam se najvise sorala i svadjala 
, svemu tomu je uzrok nas dragi Kuzma koji je smisljao nadimke (sir, sunka…)! Ne mogu se sjetiti kada niti kako smo se ja i Zeljka pocele intenzivnije druziti, ali mi je jako drago sto jesmo jer me ona uvijek slusa kako meljem guposti i uvijek je spremna pomoci!! Ona je grozna dok je u PMS-u (samo je Marta gora) i onda ce ti najvjerovatnije slomit kicmu (njena njacesca postapalica)!! Nas tri, Zeljka, Zdenka i ja smo nerazdvojne i jedva cekam ljeto da se opet crnimo, radimo gluposti, idemo u Trogir, Split… Ona je jakooo dobra osoba, predobra i ponekad se bojim kako ce se snaci u pokvarenom svijetu… Moja Zmeljkic uvijek kasni i ne mogu se sjetiti kada je zadnj put na vrijeme stigla, al svi smo vec navikli na to . Drustvena je , komunikativna, vesela, jako voli zivotinje i da je ostala jos malo kod Marte ukrala bi joj njenu Belicu! Odlicna igra briskule i jedino mi je ona ravna, hihihi!! Jedino nema bas srece u ljubavi 
ali i to ce krenuti!! Puno je volim i hvala ti Zeljkic sto slusas moje bedaste teorije…
Zdenchy: nju sam upoznala poslije Zeljke ali sam se s njom u svakom slucaju bolje slagala!! Nikad se nisam s njom potukla, niti krala ribice iz akvarija kao Zeljki… Ona i Zeljka se bas u pocetku i nisu prtejerano voljele a sada si sve mozemo sve reci, bas smo cool!!! Obozava dugokosce i posasavi dok ih vidi! 
Odlicna je domacica, pravi sve vrste kolaca 
i kad dodjes kod nje ponudi ti cijeli frizider…Malo je tu i tamo prezivcana no razumjem i zasto i radi toga joj se divim!! Zna slusati i uvijek da dobar savjet, iskrena je, nekada i preiskrena! Jako dobro crta i mislim da zna jako dobro pistati!! Ovisna je o Bubici vec tri godine… Nju sam davila o svojoj teoriji s smrzavanjem pluca i hvala joj sto me trpila jer da sam ja bila na njenom mjestu vjerovatno bi ju ugusila u moru!! Prava je slatkica, po tome je svi znaju! S njom volim pricati o svemu, malo se i porjeckamo oko nekih stvari (glazba…) ali nije to nista ozbiljno!! S njom se rijetko posvadjam a kad se posvadjamo, ne pomirimo se danima jer smo obe tvrdoglave ko mazge! Jos nisam vidjela njenu Bubici zbog toga me muci no ndam se da cu i to cudo vidjeti!! Puno je volim i ne zmam kako cu bez nje i Zagrebu na faksu, no ona me tjesi da cemo zajedno setati djecu po Splitskoj rivi…
Tena: s njom sam se upoznala u trecem razredu kada nas je uciteljica stavila zajedno sjedit…joj sto smo sve radile u toj zadnjoj klupi na igralistu (bez gore, bez gore…), da nas je netko vidio!! Uzasno je ljena (vidi se da ima dalmatinske krvi) i Boze sacuvaj je kad joj je vruce, ne podnosi vrucinu…Tu itamo se voli sravnati sa zemljom i isplesati al ne zamjeramo joj!! Ovisna je o cipelama, nausnicama, Prljavom plesu… Jako mi je drago sto smo si ostale najjj iako sam ja otila u Liku, iskreno na pocetku sam sumnjala da cemo ostati u kontaktu… Zbog toga je jakooooooooo volim i jedva cekam peta da je vidim i da prodjemo cijelu Ilici i pocnemo shoppingirati… S njom sam sve i svasta prosla!! Jako je zabavna i ima smisla za humor. Malo previse psuje sto bas i nije lijepo za jednu curu!!! Jako je dobra osoba i uvijek ce pomoci kad moze! Luda je za jednim gospicanom kojeg je vidila jednom i tko zna kad ce opet, to je Tena, tako karakteristicno ta nju !!! E i napisala je milijun pjesama…
Marta: seceric na kraju! Nju sam zadnju upoznala od slavne cetvorke (opet secer na kraju) i tako mi je drago sto je dosla zivjeti u Lovinac, makar bi ona sve dala da se vrati u Petrinju, ja ne znam sta bi bez nje u Lovincu!!!! Volim setnje s njom u prirodi, makar je ona zakljucila da ja nisam za prirodu… Jako je drustvena, uvijek nasmijesena, vesela 
…makar zadnjih par mjeseci hvata je cudno raspolozenje, depresija… Ali valjda ce i to proci!! Marti za razliku od Zdenke dugokosci nisu bas ostali u najboljem sjecanju no i to ce proc … Odlicna je ucenica, obozava citati i voli intelektualno razgovarati no ovdje nema s kim (to ona kaze, pa bas joj hvala, mene vjerovatno smatra glupom)!! Obozava stare pjesme, a na zivce joj idu ove novije. Obozava isprobavati moju robu, jos niti jednom nije dosla a da nije bar jedan komad probala, to ju jedino moze izvici iz depresije! Jako je drustvena kao sto rekoh i odmah se sprijateljila sa Tenom, Zeljkom i Zdenkom, ali pogotovo sa Zeljkom jer su iste; bezbrizne, luckaste, simpaticne, otkvacene!!!
Ma sve ih OBOZAVAM i puno im hvala sto postoje…
- 20:18 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 01.05.2006.
...Strah...
Povedi me u tihu noc,
uzmi me za ruke i odvedi me,
gore medju zvjezde,
u nebo kojem nema kraja.
Strah me, ne pustaj moju ruku...
Magla je, nemogu ti vidjeti lice,
ali ruku moju ne pustaj...
Sapces mi na uho njezne rijeci,
govoris mi kako smo sada vjecni,
ja i ti!!
Ali mene je jos uvijek strah,
strah da cu te zauvijek ispustiti iz ruke.
Sve smo vise i vise,
vise ne vidim svjetla grada.
A ti polako si poceo nestajati,
tvoja ruka je pustila moju,
ostavio si me samu,
tamo gore, gdje cu zauvijek patiti,
gdje ce me zauvijek biti strah,
gdje cu zauvijek biti sama,
sa zvijezdama i pogledom na more...
- 20:47 -
nedjelja, 30.04.2006.
Evo mene nakooon dugo vremena...
Paaa, kako bi zapocela...??? Evo upravo sam sad pricala sa svojom Zdenchi koja me potakla da opet pocnem pisati blog i evo me... jos bolja i jaca!!!
U mom savrsenom zivotu nema apsolutno nista specijalno novo... Bila sam preko praznika na moru u Kastelima, bilo je super, makar su mi pocupale zivce moja Zeljki i Zdenchi, al dobro, oprastam im i puno ih volim i fale mi od zemjle pa do neba!! U skoli je sve po starom, meni se neda ucit ko i uvijek al dobro , izdrzat cu ja do ljeta!!! Danas je kod mene bila moja ubedirana Martic , bas smo se napricale i izjadale... Cijeli smo moj ormar preokrenule i sve isprobale, bas nam je bilo dobro i nadam se da sam joj bar malcice uspjela odvuci misli iz Kraljevice!
Bas je neki cudan dan, prvi put smo danas ja i Zdenka plakale zajedno preko telefona i to zato sto sam joj procitala nesto sto sam napisala njoj, Teni, Marti i Zeljki... ma luda je... E i saljem puno pusa Tenchy koja jos pati za J... I poseban pozdrav mojim curama, Kristini, Sanji i Mihaeli... pusa svima...
- 22:57 -
